Radnike treba ukinuti - 1. dio

Odavno sam se obrisao sa socijalnih medija. Povremeno me dosada i FOMO natjera da se reaktiviram na nekima. U zdanje vrijeme to je Linkedin ( najviše radi poslovnih kontakata koje tamo imam ) i X (da dobijem osjećaj o situaciji u svijetu). Sa pojavom GEN-AI nezasiti poslovni influenseri daju utisak da je linkedin procurio na ostale medije. Generički AI-slop savjeti za uspjeh su svugdje.

Od Linkedina mi se povraćalo i prije nego je AI postao popularan, zato sam ga i hibernirao većinu vremena. Ali sa AI efekat je uduplan. A od tih svih postova ono što mi najviše smeta su savjeti ljudima koji su u potrebi i traže posao. Savjeti kako organizovati CV su kontradiktorni: stavi sliku - nemoj staviti sliku, idi u širinu - budi koncizan, piši sta si doprinio biznisu ( kao da ljudi ne gube vrijeme na zadatke koji ne doprinose biznisu direktno ), piši tehnologije. Savjeti za intervju od kandidata prave korporativnog drona koji ne smije da ima ni trunke svoje ličnosti nego su mu odgovori prilagođeni hipotetičkom idealnom radniku iz knjiga. Ne mogu da zamislim sebe da primam takvog radnika. Ustvari ne mogu da zamislim nikoga da primi takvog radnika, osim možda takvog istog korporativnog dronea koji se uvukao na menadžment poziciju.

Možda to i daje rezultat. Pogotovo u svijetu velikih korporacija u Americi, ili jednako tako velikih ali malo plaćenih indijskih firmi. Ali postavlja se pitanje koliko se isplati izvršiti de-facto samoubistvo na psihološkom nivou za posao. Potpuno razumijem gen-Z radnike koji bi radije da ne rade nego da budu podvrgnuti dugogodišnjem ispiranju mozga te se pretvaraju da su šefove šale smiješne.

Zato da ne bih bio samo još jedan tviteraš koji se žali na stanje i kojeg naravno niko ne sluša, ja ću ponuditi i svoje savjete - prijedlog rješenja koje isto tako niko neće slušati.

Nulto - ako možeš ikako nemoj biti radnik. Osnuj svoj biznis. Kad tek počinješ ovo je loše jer realno ne znaš ništa raditi, a biznis je još teže osnovati. Nađi nekog iskusnijeg zato i uđi u partnerstvo. Nađi mentora ako možeš (dobrog, prijateljski raspoloženog). Ako nemaš para, niti konekcija niti igdje ikoga onda možeš razmišljati o zapošljavanju. I to tek dok ne nabaviš jednu ili više stvari koje ti trebaju za ovo nulto.

Ako tražiš posao:

1. Postani dobar u tome što želiš raditi. Začarani krug je kad trebaš iskustvo da bi dobio posao a posao da bi dobio iskustvo, ali niko te ne može spriječiti da postaneš najbolji mogući u nečemu prije nego što se zaposliš u toj oblasti. Ako je oblast regulisana (tipa medicina), onda makar pročitaj svaku moguću knjigu koju nađeš o tome, pregledaj videa, uzmi kurseve uradi sve što možeš do zakonske granice. Udubi se u to. Plivaj. Kupaj se u toj oblasti, obiđi i okolne oblasti te uči o tome. Ako oblast nije regulisana (npr. programiranje ) moraš praviti svoje projekte, objavi ih, radi open source, stekni iskustvo prije nego što dođeš na prvi intervju. Izdvoji se od mase ljudi koji su na istoj startnoj poziciji kao ti.

2. Uvijek imaj u vidu da kad se zapošljavaš baš kao što ti trebaš posao, tako i firma treba nekog da zaposli. Dakle nisi ti donji. Vi ste dvije strane koje svojevoljno na ravnopravnom nivou trebate da dogovorite saradnju od koje ćete imati koristi.

3. Ako si na intervju za posao, ti daješ vrijeme a firma daje pare. Imaj na umu da ti imaš fiksnu količinu vremena i ne možeš je povećati ( 80ak godina u prosjeku zavisi gdje živiš ). Firma uvijek može uzeti kredit, povećati prodaju, raditi dokapitalizaciju i može povećati količinu para kojom raspolaže. Uostalom pare su fiktivne, ljudi ih štampaju kako im se ćefne. Budi svjestan da daješ nešto ograničeno i vrijedno za nešto čega ima pravo puno i stalno se štampa dodatno (ili dodaje u bazu - ako je riječ o digitalnom novcu). Budi svjestan koliko vremena daješ. Ako je to 8 sati dnevno svaki radni dan, onda ne daj da te uvuku da radiš duže bez para. Naravno neizvjesnost tržišta može zahtijevati da nekad duže ostaneš - ali traži slobodno vrijeme kao zamjenu, ne da te dodatno plate.

4. Skoro sve što nisu pare: auto, ručak, masaža, fit pass se može kupiti parama. To je super ali ne bi trebalo da bude presudno. Iskustvo ćeš neminovno dobiti na bilo kojem poslu. Može biti bolje i lošije, ali realno ako pare nisu zadovoljavajuće od iskustva nećeš moći živjeti.

5. Osim para najvažnija stvar koju ti firme / organizacije bilo koje vrste daju je mreža ljudi. Dakle to je druga stvar koju gledaš - koliko ćeš novih ljudi moći upoznati koji bi ti bili korisni kao partneri, mušterije, savjetnici za tvoj vlastiti biznis koji ćeš pokrenuti u budućnosti.

6. Na kraju, ako sve ovo nije upalilo: preseli na drugo mjesto koje ima bolju poslovnu situaciju. Dosta emocija kod nas ima kod preseljenja, ali je danas umreženo doba, avioni i internet nam omogućuju puno veću mobilnost. Odseli, probaj negdje drugo, vrati se ako ne uspiješ. Nema sramote u tome. Osim ako nije rat, pa dezertiraš. 😁

Da se ne bi ovo odužilo, savjete šta raditi kad nađeš prvi posao ću napisati neki drugi dan.

TO BE CONTINUED ...