Da završim diskusiju sa Srbima

✶✶✶

Da se odmah ogradim. Uživo znam Srbe koji su razumni, trezveno razmišljaju i nisu pod uticajem propagandne mašinerije koja decenijama ispire mozgove tom narodu. Ovim putem ih oboje pozdravljam. Dakle čast izuzecima.

Ovo je potpuno emocionalno obojen tekst. Teško se izdvojiti pa objektivna diskutovati s pripadnicima naroda čija je vlast i vojska, podržana od glasne manjine i uz, nekad i ne toliko prešutno većine, odlučila da svako ko po nekim njihovim subjektivnim kriterijima liči mom narodu mora da nestane. Dokazano na međunarodnom sudu na primjeru genocida u Srebrenici. A i gdje nije dokazano, menije jasno.

Znao na koži šta Karadžićevo "... a Muslimanski narod možda u nestanak ..." znači.

Pa odmah da odgovorim na većinu stvari koje sam čitao u tim diskusijama i da onda prestanem diskutovati. Dok se ne pojavi neki novi argument - samo pasteam link. Elem, idemo:

Istorijski dokazi, Srbi narod najstariji, sve je to bila srpska zemlja

Iz priče sa Srbima sam shvatio da je mitologija utkana u njihov odgoj, obrazovni sistem i način razmišljanja. Razlika između one babe što tvrdi da je Elon Musk Srbin i nekog ok lika intelektualca nije u pristupu, načinu razmišljanja ili viđenju - ona je samo u količini mitova u koje osoba vjeruje. Ja ne upoznah Srbina koji razumno kritički pristupa srpskoj historiji. Dakle dok baba tvrdi da su Kinezi ubili 800 miliona Srba u genocidu, taj hipotetički intelektualac će to odbaciti ali će kao papagaj ponavljati da je 1,6 miliona Srba poginulo u prvom svjetskom ratu da bi oslobodilo svijet.

To je samo jedna od mnogih "činjenica" koje su tamo učili u školi a koje skoro niko ne propituje (od običnog naroda) da ja jednsotavno radi uštede vremena a priori ne vjerujem ništa šta Srbi tvrde o historiji. Dakle možda je neko od njih nekad upravu, ali manje ću pogriješiti ako jednostavno odbacim sve nego da pokoju razumnu riječ tražim u gomili maštanja.

Ubaciti obligatorni citat Dobrice Ćošića o tome kako Srbi lažu u svakoj prilici.

Svi ste vi Srbi.

"Mi" nismo Srbi. Većina naših predaka nisu bili Srbi. Možda neki jesu bili pravoslavci ali do 19 vijeka nacije u ovom obliku nisu postojale. Vaši maštoviti mitološki narativi o tome da su Srbi u 13. vijeku imali naciju su šuplja priča. Dušanovo carstvo je trajalo 20ak godina. I nije se zvalo "Srbija" nego po njegovom imenu. Haman privatna avlija. Potpuno je irelevantno bilo kome do vašim pijanim filozofima. Poredite to sa drugim carstvima, npr. Rimskim ili Osmanskim. Nema baš puno sličnosti. Niko dokle seže pamćenje moje porodice ni sa očeve ni sa majčine strane nije sebe smatrao Srbinom.

Do 19 vijeka ljudi su se uglavnom identifikovali sa mjestom od kojeg se sjećaju da su potekli. Imena su većinom imala geografsku odrednicu. Pored toga svega, društva nisu uniformne cjeline. Možda su baš svim Srbima preci iz Srbije, a tvoje porijeklo vodi iz Mongolije, Anadolije ili Uzbekistana. Ne postoji "srpski gen". Čak i haplo grupe koje označavate kao "srpske" nemaju ni 20% prisutnost u Srbiji - što ako bismo prihvatili radi diskusije da srpski gen postoji znači da 80% ljudi u Srbiji nisu Srbi po toj definicji. A kamo li u ostatku svijeta.

Nacija je za mene glup koncept ali eto gura se. To je stvar identiteta koji je u glavama ljudi. Baš kao što tebi ne može niko to uzeti, ne možeš ni ti nikom drugom. Ljudi imaju više identiteta, to je samo jedan od toga. Možeš biti Bošnjak, ateista, roker i zadrti necromancer u Diablu 2. Nacija je najdosadniji dio identiteta od svih tih.

Ako uzmeš Načertanije od Ilije Garašanina vidjećeš da on tamo samo navodi da u Bosni žive Bošnjaci. Dakle najpoznatiji i najstariji nacrt Velike Srbije opovrgava svu modernu propagandu nastalu u SANU-u. Što onda diskutovati o ovome - dogovorite se vi između sebe prvo, a onda se dogovorite sa Hrvatima jer i oni slične ideje imaju. Da stvari budu komplikovanije pošto mi je otac Torbeš (Bošnjak s Kosova) tu dolaze i Albanci koji tvrde da su moji ustvari Albanci. Ja živ ne znam šta bih radio da slušam vas da mi identitet određujete. Zato ipak odlučujem da sam biram.

Prodali ste pradedovsku veru za večeru.

Moj pra-djed je takođe bio musliman. Eh sad ako idemo u "pra" dovoljno daleko vjerovatno je taj bio neke druge vjere. Neko je morao preći u Islam s obzirom da je Islam kasnije dosao na ove prostore. Ali ne mora značiti da je bio pravoslavac - možda je bio katolik, možda je bio član Crkve bosanske. Ali ako tako daleko idemo ima tu više problema:

1. Što sam ja odgovoran za nešto što je neki predak o kojem ne znam ništa navodno uradio? Reci odakle crpiš te informacije o mojim precima, možda da još neke detalje saznam.

2. "Vera" naših pradjedova je bio slavenski paganizam. Dakle i tvoj neki pradjed je prodao svoj paganizam za večeru pa prešao na pravoslavlje. Zašto je njemu dozvoljeno da to uradi bez ikakvih zamjerki, a mog pretka koji je prešao na Islam osuđuješ ? Čudna logika. Ako tvrdiš da smo svi Srbi, valjda iste aršine trebamo da imamo prema precima.

Mi smo vam dali ... a vi tako ... Mi smo vas oslobodili a vi ... Mi smo u jugoslaviji ...

Ovo najviše ide u sklopu sa nekim argumentima gdje Srbi sebe postavljaju kao de facto i de iure vladarima svog ovog prostora koji iz svoje dobre volje ostalima daju ustupke a oni nezahvalni hoće još više.

Iako je vijekovna želja Srba da ovladaju okolnim državama koje su slabije, jer ih je strah napadati ove jače, vi niste nikad dominirali ovim prostorom i ovim ljudima. Uvijek je to bila borba za uticaj i saradnja sa stranim silama koje bi dale dio prevage jednima pa drugima.

Npr. činjenica je da su Srbi pomogli Osmanlijama da osvoje Bosnu. Činjenica je isto da je tadašnja Srpska despotovina bila jedina država koja je bila na strani Osmanlija kada su napadali tadašnji Konstantinopolj.

Mora se priznati da Bošnjacima diplomatija nikad nije bila jaka strana, ali vi ste oportunisti kakvih na dunjaluku rijetko ima.

Mi ćemo vas pobijediti. Dogodine u Prizrenu. Ne možete vi protiv nas vako nako. Kad se vojska ... vrati. Đenerale ... Kad udare s Trebevića vuci ...

Rat je nesretna stvar. Teško je predvidjeti budućnost. Niko ne ulazi rat s planom da izgubi. Ali u zadnje vrijeme pripazite malo na rezultat. Rat sa Slovenijom - Srbi nisu postigli cilj. Rat sa Hrvatskom - Srbi nisu postigli cilj. Rat u BiH - opet krajnji cilj nije postignut ali rezulat nije totalni gubitak. Rat na Kosovu - Srbija izgubila dio teritorije. Izgleda da u zadnje vrijeme se vraćate tradicionalnoj praksi tretiranja ratova koja seže još od Kosovske bitke. Izgubite, a onda se hvalite kako ste pobijedili.

Mislim šta da kažem na ovo - zapucajte ako smijete, pa ćemo i mi, pa ćemo vidjeti gdje ćemo kolektivno završiti.

Mi smo trebali nestati onda kad smo bili još slabiji, pa ipak nismo nestali.I bićemo tu dok Allah dž.š. ne odredi tako. Dakle bring it on.