Kad se kršiti pravila isplati, a kad ne?

Vidjeh video Kineza profesora koji govori kako elite većinom ne poštuju pravila i tako se bogate. To potpuno odgovara mom iskustvu. Izuzetak su samo ljudi koji su dobili tu blagodat / iskušenje velikih para bez nekog posebnog truda. Rodiš se kao sin šejha koji u avliji ima naftnu bušotinu - pa ti dadne par milijardi džeparca. Ti ni luk jeo ni luk mirisao. Iz nekog razloga ljudi iz cijelog svijeta baš dođu na tvoje ćevape iako većina okolo pravi slične. Postaneš iznenada viralan na trenutno najpopularnijoj video platformi.

Velike pare su uvijek rezultat kombinacije sudbine / sretnih okolnosti / prilika koje su ti se pružile i akcija koje si ti poduzeo da ih iskoristiš. Kršenje pravila u ovom slučaju kao što smjeli Kinez primjeti jeste često način na koji možeš dobro omastiti brke. Ali nije pametno odmah uletjeti u banku sa kalašnjikovom i tražiti povlačenje para.

Pravila i zakone u svojoj glavi dijelim u tri grupe:

• prva je ona koja odgovara univerzalnim moralnim zakonima često učenim kroz religiju, ali realno koji su u ljudskoj prirodi i za koje većina smatra makar na individualnom nivou da nisu ok. Npr. ukrasti nekome nešto iz čista mira. Naštetiti mu psihički ili fizički. Ubiti čovjeka bez da se braniš od njega i slično. Naravno zbog prirode čovjeka i šejtanskog uplitanja ovo nije univerzalno određeno na nivou cijelog čovječanstva - ali pričam o glavi mojoj ( ili svake individue posebno ) te na nivou uma jednog čovjeka može se potpuno iskristalisati šta znači "moralni zakon" pa bez obzira bilo to različito od individue do individue

• druga je ona koja uvodi red čisto da bi se moglo "disat'" - npr. osnovna saobraćajna pravila, zabranja bacanja otpadataka na ulicu, zabrana pušenja

• treća je zakoni i pravila koji su tu jer moćni ljudi nekog vremena i prostora su ih naštimali da bi ispunili neke svoje interese

I ako Kinez a i teorija igara pretpostavlja potpuno razumnu situaciju gdje ti imaš pravo da prihvatiš igru ili ne prihvatiš situacija u realnosti i nije tako jednostavna. U većini slučajeva ti nemaš izbora ili imaš vrlo malo izbora. Gurnut si u igru u kojoj su moćni igrači kroz vrijeme postavljali pravila i sad ti moraš igrati ili nestati sa dunjaluka.

Evo uzmimo situaciju nas milenijalaca u BiH. Živjeli smo u tri sistema - kasnom socijalizmu i ratnoj anarhiji i u tranziciji ka liberalnom demokratskom kapitalističkom sistemu. Nismo imali pravo glasa da izaberemo sistem. Iako je narativ kako u demokratiji mi upravljamo - suština nije takva. Imamo "ljudska prava" koja moramo poštovati bez da nas je ko pitao hoćemo li, a i realno nemamo pravo ni donijeti zakone izvan velikih trendova kad bi mogli jer bi nas zatvorili i izolovali (kolektivno kao državu). Ako hoćeš da preseliš da živiš u drugu zemlju moraš faktički makar 5 godina živjeti kao rob da bi se dokazao njima. Ako hoćeš da budeš slobodan - ne možeš. Realno kad kažem "kao rob" govorim o raznim opcijama poslovnih viza. Imaš obično ograničeno vrijeme koliko možeš biti izvan zemlje / moraš imati posao i slično. Niko te ne bi pustio fino da dođeš i zasjedneš i rahat živiš i radiš. Dakle nisi rahat ni u zemlji gdje si rođen niti bilo gdje drugo.

Moje mišljenje je sljedeće: pošto mi ne daš izbora, i namećeš pravila - onda ću ih kršiti kad mi to odgovara.

Moj proces razmišljanja kad evaluiram neko pravilo je sljedeći:

• da li je ovo pravilo relevantno za dio igre koji igram? Odnosi li se na mene? Ako nije - nema potrebe ni razmišljati o njemu.

• hoće li me kršenje tog pravila koštati ahireta ? Jer gubiti džennet radi dunjaluka je jako loša strategija ( ovo je za prvu grupu zakona ). Pogotovo je ovdje problematično ako oštetim neko živo biće na neki način.

• postoji li način da promijenim ili zaobiđem pravilo, ili rupa u zakonu ( treća grupa zakona ) dakle da formalno ispoštujem pravilo a da suštinski ne?

• kaznene odredbe - kakve kazne moćni igrači obećavaju ako te uhvate u kršenju tog pravila ? Ako će mi kršenje pravila donijeti profit koji je veći od kazne - hej ima možda smisla prekršiti ga i priznati. Ako me kazna "ubija" bilo u poslovnom ili bukvalnom smislu - onda se ne isplati.

• kolika je šansa da će me uhvatiti? ( druga i treća grupa ). Realno ne čekati na crvenom svjetlu za pješake u 4 sata ujutru kad vidiš da nema žive duše ni na točkovima ni na nogama je no-brainer. Ako kazna nije velika, i šansa nije velika da te uhvate onda go for it.

Postoji jedan razlog za kršenje pravila koji zanemarujemo: a to je kršenje pravila za viši moralni cilj. U tom slučaju sam veliki proponent kršenja pravila i smatram da se situacija ne može promijeniti na bolje bez kršenja pravila. Mirni protesti ništa ne mijenjaju. Razvali sistem ako je sistem loš i ugnjetava te. Ali biraj bitke. Uvijek kad o ovome razmišljam i analiziram situacije u kojima "mudro šutim" na razne nepravde - postavljam sebi pitanje - jesam li mudar ili sam kukavica koja previše voli dunjaluk?